Bosanski inat
Piše: Adis Čaušević
Vijest o ponovnom pokretanju proizvodnje u firmi Dita Tuzla obradovala je mnoge u Bosni i Hercegovini. Proizvodi ove kompanije koji su u izloženi u trgovačkim lancima Bingo i Konzum, zahvaljujući podršci građana širom BiH, trenutno su najtraženiji artikli iz domaće proizvodnje.
Ako se vratimo samo nekoliko mjeseci unatrag, vidjeti ćemo kroz šta su sve prošli radnici ove nekada veoma uspješne i respektabilne firme. Firma Dita Tuzla je jedna u nizu „uništenih“ Tuzlanskih firmi (Polihem, Resod-Guming…) čiji kapital je završio u rukama „stečajne mafije“.
Godinu dana bez plaće i bez zdravstvenog osiguranja. Četrnaest godina bez upisanog dana radnog staža. Ovo su neke od sudbina radnika firmi Polihem, Dita i Resod-Guming. Tvornice koje su nekada hranile desetine tisuća osoba danas su uglavnom prazne. U njima sjede stečajni upravitelji. Radnici Dite su više od godinu dana ispred kruga tvornice “branili” strojeve kako ne bi završili u starom željezu.
Nakon rata u Diti je bilo 786 radnika, koji su dobrim dijelom otkupili dionice nekada najvećeg proizvođača deterdženta za rublje u bivšoj Jugoslaviji (Ava, 3DE). Prema tvrdnjama radnika, politika je uvijek određivala direktora. Po političkoj liniji, smijenjena je veoma uspješna direktorica, nakon čega ponovo počinje proces propadanja. “To se moglo zaustaviti kada su došli predstavnici tvtrke Rekitt Benckiser iz Njemačke. Bili su zainteresirani za saradnju, ali su ih otjerali s vrata, nisu im dali ni da uđu”, kažu sindikalni predstavnici ove firme.
Radnici nakon toga spas vide jedino u ulasku strateškog partnerta, tvrtke Lora iz Sarajeva. Lora je tada, tvrde sindikalci, svoj udio u firmi kupila za 680.000 KM gotovine. Samo zemljište na kojem se nalazi DITA obuhvaća 82 duluma. U tom trenutku DITA na zalihama ima sirovina i proizvoda koji su ravni uloženoj sumi. Roba je samo izvožena iz firme i prodavana. Sindikalci tvrde da su na ime firme dizani lažni krediti “za revitalizaciju proizvodnje”. Novac nije završavao u Diti, kažu radnici. Lora početkom 2013. godine sklapa aranžman sa Beohemijom iz Zrenjanina. Tada su radnici i dobili posljednju plaću. Njih 119. Toliko ih je “preživjelo” procese privatizacije i reorganizacije. I taj aranžman je propao. Dita je od tada u stečaju, a radnici svoja prava traže putem protesta i ispred Vlade TK. Pomoć je u više navrata obećavana, ali nikada zvanično i pružena.
Kada proradi bosanski inat!
Iscrpljeni od višemjesečnih protesta i lažnih obećanja, radnici sami kreću sa procesom proizvodnje. Ponovo je proradio onaj bosanski inat i želja, da se uprkos svim nedaćama sačuva ono što se sačuvati može, da se obezbijedi poštena „kora hljeba za svoju porodicu“. Transparent koji su nosili radnici Dite tokom prošlogodišnjih procesa je bio: „Gladna djeca tjeraju roditelje na pobunu“.
Svi, a prvenstveno mladi, možemo da naučimo nešto iz nadam se pozitivnog primjera ovih ljudi.
Ne sumnjam da će se građani Bugojna kroz kupovinu proizvoda firme Dita Tuzla, uključiti u akciju oživljavanja ovog ponosnog i prkosnog kolektiva. Mnogi građani Bugojna su i sami žrtve neuspješne i propale privatizacije. Sjetimo se samo prijeratnih Bugojanskih giganata: Slavka Rodića, Špedicije, Gorice, Stolarije, Kožare…
Zbog svega ovoga vjerujemo da će proizvodi ove firme brzo nestajati i sa polica trgovačkih centara Konzum i Bingo u Bugojnu.
(Adis Čaušević)