Amar Fazlibegović: “Biram svjetlo, ostavljam tamu”
U našoj sredini dolazi novi val mladih perspektivnih Bugojanaca koji žele da se iskažu i ispolje svoj talenat u različitim sferama djelovanja. Jedan od tih je Amar Fazlibegović, maturant Gimnazije Bugojno koji je odabrao detalj prema kojem svi mi stremimo i težimo, a to je univerzalni pojam „svjetlo“.
– “Film Amara Fazlibegovića razbija stereotipe maturskih radova jer je samostalan učenikov projekat, istraživačkog karaktera i edukativnog sadržaja. Učenik je obradio temu koja se tiče, nažalost, nikad prevaziđenog problema našeg društva- ovisnosnosti mladih. S obzirom da je sam uradio scenarij, režiju, snimanje i montažu filma, ovo je jedan veoma ozbiljan i kvalitetan maturski rad koji je zahtijevao mnogo truda, vremena, znanja, kreativnosti…Mislim da mladi najbolje mogu utjecati jedni na druge, naravno, u pozitivnom smislu, zato ću predložiti svojim kolegama da ovaj film prikazuju na časovima odjeljenjske zajednice kao primjer originalnog maturskog rada koji upozorava na opasnost konzumiranja narkotika. Mladi ljudi trebaju SVJETLO, a Amar je svoje, sigurno, izabrao. Čista petica!” istakla je profesorica Senada Milanović.
Snimio je dokumentarni film koji je njegov maturski rad, te je ustupio našem Portalu za objavljivanje, a mi smo sa našim Amarom obavili i intervju.
Kako si došao na ideju da uzmeš ovu temu?
Prvobitno sam odabrao predmet engleski jezik, neku temu iz beletristike, i od dana kada sam je odabrao, imao sam neki osjećaj da je neću kvalitetno odraditi i taj osjećaj je postajao sve jači. Onda sam se zapitao što bih radio nešto na silu kada imam svoje discipline. Shvatio sam da mi maturski rad treba biti nešto oko filma, fotografije i sl. ali mi je izbor teme predstavljao težak izbor. Kroz savjete roditelja, prijatelja i nekih imena bosanskohercegovačke 7. umjetnosti shvatio sam da mi problem koji ću kasnije istraživati treba biti blizak ili potpuna suprotnost. Pošto sam ja sportista i pokušavam da živim tim načinom života, alkohol i cigarete su već odavno prekriženi u mome životu, a za drogu da ne pričam. Od ta tri poroka izabrao sam drogu, jer je problem bio više skriven ispod tepiha za razliku od ostala dva…Tako kreće moje istraživanje…
Koliko dugo vremena si radio na istraživanju da bi kompletirao rad?
Temu sam počeo razrađivati krajem oktobra, znači, pronalaženje i sakupljanje odgovarajuće literature, raznih savjetovanja za intervjue, dileme oko sadržaja filma, da li da ubacim glumce ili ne, itd… Snimanje sam počeo u februaru, a završio sredinom maja.
Šta ti je od opreme trebalo da bi snimio i montirao dokumentarac?
Za neke kolege, koje bi moglo zanimati, koristio sam profesionalnu Panasonic televizijsku kameru, stativ je odradio svoje kada su intervjui u pitanju, a za montažu sam koristio Adobe Premiere 5.5. Uglavnom, ovo moguće je uraditi i sa manje kvalitetnijom opremom, ali koliko para – toliko muzike.
Kroz svoje istraživanje da li si došao do nekih informacija koliko je droga zastupljena u Bugojnu?
Pa, manje više, sve je to bila javna tajna, otprilike se znalo ko, šta i gdje, a ja sam pronašao odgovore na pitanja: Kada? Kako? i Zašto?
Koja starosna dob najviše konzumira drogu?
Sa velikom sigurnošću mogu izjaviti da su osobe koje konzumiraju drogu, u starosti od 15 – 25 godina života. Kao što sam spomenuo u filmu, velika većina njih počinje sa drogom početkom i tokom srednje škole. U toku istraživanja, nisam se susreo sa narkomanima koji su van ovog starosnog dijapazona.
Rezultati Amarovog istraživanja iz rada:
Kroz razgovore sa mnogima koji su bili ili su još suočeni sa problemom uzimanja droga, shvatio sam da skoro sve počinje od istog i završava na istom. Zaista, jako je malo onih koji su to u potpunosti ostavili iza sebe, jer većina ljudi koji se, navodno, izliječe, APSTINIRAJU. Zapravo se nikada ne izliječe, već pronađu neku zanimaciju, stvar koja im samo odvlači pažnju od postojećeg problema i oni su u stanju apstinencije, kraće ili duže vrijeme, nakon čega se suočavaju sa apstinencijalnom krizom, koja može odvesti i u smrt.
Ali, interesantan je podatak da svi koji su se istinski izliječili od ove bolesti, zahvaljuju samo Bogu (Allahu dž.š.), tj. vjeri u Boga i u sebe, spoznavajući svoju ličnost. Svi oni sada vode sretan život, bez imalo želje da ponovo uzmu drogu.
Svaki čovjek teži ka četiri stvari u životu: zadovoljstvu, sreći, sigurnosti i smirenosti. Različiti ljudi to postižu na različite načine i droga je jedno od učestalijih sredstava za to. Čeznemo za tim, uvijek, i želja nam je da to traje jako dugo, pa i zauvijek. Droge pružaju taj osjećaj, ali samo privremeno, nakon čega prestane davati isti ili sličan efekat kao prvi put. Nakon toga slijedi povećavanje količine unosa iste supstance u organizam. Naravno, to traje još kraće, što implicira prelazak na teže supstance i tako u začarani krug…
Društvo
Za mnoge od ovisnika društvo je glavni faktor njihovog ulaska u svijet ovisnosti. No, kap koja prelijeva čašu i uvodi ih u začarani krug jeste te koliko jaku ličnost posjeduje pojedinac.
Izliječiti se možete samo ako imate vjere u Boga i samoga sebe, uz punu podršku porodice i bliskih prijatelja.
(bug.ba)